Novi zavjet – kratak uvod Novi zavjet je drugi i središnji dio kršćanske Biblije, koji sa Starim zavjetom čini cjelinu Svetoga pisma. Sastoji se od 27 knjiga napisanih u 1. stoljeću poslije Krista. Njegovo središnje poručje je život, djelo, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, koji vjernicima donosi novi savez (zavjet) između Boga i čovječanstva. Srž Novoga zavjeta čine četiri evanđelja – po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Ona izvješćuju o Isusovoj poruci, čudima, muci, pogubljenju na križu te konačnom uskrsnuću. Evanđeljima slijedi Djela apostolska, koja opisuju raširenje kršćanske vjere u prvim desetljećima nakon Isusove smrti, osobito djelovanje apostola Petra i Pavla. Značajan dio Novoga zavjeta čine poslanice, od kojih su najbrojnije one apostola Pavla upućene različitim kršćanskim zajednicama (npr. Poslanica Rimljanima, Galatima). Ove poslanice tumače vjersku nauku i pružaju praktične smjernice za kršćanski život. Zavjet završava Ivanovom Apokalipsom, proročkom knjigom punom simbola koja govori o konačnoj pobjedi dobra nad zlom. Novi zavjet nije samo vjerski tekst od iznimne važnosti za kršćane, već i temeljni kulturni spomenik. Njegov jezik i poruka duboko su obilježili europsku i hrvatsku kulturu. Prvi cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik, nastao sredinom 15. stoljeća, pokazuje dugu i bogatu tradiciju hrvatskoga biblijskog prijevoda. Novi zavjet ostaje živ i aktualan tekst, kako za vjernike tako i za one koji proučavaju povijest i književnost.
